Mr. sc. Vladimir Sarnavka, dr. med. (1951.-2020.) - In memoriam
Naš dragi kolega Vlado Sarnavka napustio nas je prerano, u jeku pandemije COVID-a 19, u dobi od 69 godina.
Rođen je u Zagrebu 14. studenoga 1951.godine, gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju.Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1976. godine, nakon čega je obavio pripravnički staž u Klinici za traumatologiju. Nakon položenog stručnog ispita radio je u Domu zdravlja Centar u Zagrebu i u Domu zdravlja u Jastrebarskom na poslovima liječnika opće medicine.
Specijalizirao je pedijatriju u Klinici za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i u veljači 1984. godine položio specijalistički ispit. Za vrijeme specijalizacije završio je poslijediplomski studij iz kliničke pedijatrije.
Nakon položenog specijalističkog ispita radio je najprije u Bolnici za plućne bolesti djece i omladine Srebrnjak, a 1985. se vratio u Kliniku za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Nakon povratka kratko je vrijeme radio u Zavodu za kardiologiju i reumatologiju, a nakon toga u Zavodu za genetiku i bolesti metabolizma gdje je ostao do kraja svojeg radnog vijeka. Bio je odličan, kompletan pedijatar s izuzetno širokim spektrom subspecijalističkih znanja pa je dežurao i na odjelima za neonatologiju i intenzivno liječenje. Duboko je razumio patologiju dječjeg zdravlja i imao znanje i izvrstan pedijatrijski refleks za donošenje najboljih odluka u nebrojenim složenim situacijama s kojima se suočavao. Nesebično je i strpljivo dijelio svoje bogato znanje.
Posebno se bavio nasljednim metaboličkim bolestima, a među njima ponajviše fenilketonurijom pa je 1993. obranio vrijedan magistarski rad "Evaluacija programa sistematskog traženja i dugoročnog liječenja fenilketonurije u novorođenačkoj populaciji Republike Hrvatske". Od 1994. godine do veljače 2012. bio je voditelj "Laboratorija republičkog programa skrininga novorođenčadi", poslije “Kabineta za novorođenački skrining Republike Hrvatske”. Iako za to voditeljstvo i pridruženu odgovornost uglavnom nije dobivao naknadu, zdušno se bavio novorođenačkim probirom, pokazajući svoju punu kompetentnost od organizacijskih aspekata probira, preko interpretacije nalaza i liječenja djece u koje je probir otkrio fenilketonuriju ili hipotireozu do nerijetko i popravaka uređaja za probir.
Sudjelovao je u svim znanstvenim projektima iz područja metabolizma koji su se odvijali u Zavodu, u brojnim stručnim i znanstvenim radovima publiciranim u domaćim i međunarodnim publikacijama i u nastavi iz područja metaboličkih bolesti u pedijatriji na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Iako vrlo uspješan u struci, vlastita karijera mu nikad nije bila među prioritetima.
Bio je član Hrvatskog pedijatrijskog društva i Hrvatskog društva za humanu genetiku Hrvatskog liječničkog zbora te član Society for the Study of Inborn Errors of Metabolism.
Vlado je bio omiljen među kolegama kojima je uvijek bio na usluzi. Imao je izrazito širok spektar interesa s posebnim afinitetom prema svim vrstama umjetnosti. Najviše zbog toga, ali i zbog nekoliko godina školovanja u mladosti u inozemstvu i brojnih putovanja, bio je erudit s kojim se moglo o svemu pričati i uvijek ga se sa zanimanjem i zadovoljstvom slušalo. Zato je u brojnim zajedničkim putovanjima u mnogim trenucima rado preuzimao ulogu vodiča što smo s veseljem prihvaćali. Za druženje je uvijek nalazio vremena. Imao je odličan smisao za humor. Teško ga se moglo naljutiti.
Nedostaje nam i sjećat ćemo ga se zauvijek, kao dragog i samozatajnog kolege i prijatelja koji je pomogao mnogoj djeci, njihovim obiteljima i svima s kojima je radio.
Ivo Barić